Osobno

Vjeruj mi, zaista se ne radi o tebi! Epidemija kulturnog narcizma iliti ga nije sve što se piše, komentira i govori namijenjeno direktno nekome

Svima nam je puna kapa ove pandemije koja nas je zadesila i bacila u domove, ostavila strašno velik broj ljudi bez posla i primanja, a o daljnjim komplikacijama neću ni pisati. Sve znate. Ali postoji još jedna epidemija koja mi već dugo vremena okupira pažnju. Riječ je o epidemiji kulturnog narcizma. „Ja, ja, ja, još malo o meni i onda opet malo mene“ sindrom.

Prepoznajete ga, susreli ste se zasigurno s njim, moguće da i vi patite od njega (mene zeme ponekad, neću lagati, dosta se volim), a njegova sveprisutnost se dakako može zahvaliti društvenim medijima. I danas, u ovo doba apokalipse, slobodno možemo reći kako se točno počinje nazirati tko radi sadržaj iz kreativnih razloga, a tko samo i isključivo radi love. Naravno da je savršena kombinacija kada se usklade oba faktora, ali… Ah, taj ali.

Photo by Thought Catalog on Unsplash

Ali, može li cijela kultura biti narcisoidna? Pročitala sam tone članaka, istraživanja i inoga i dokazi pokazuju točno to – narcisi su posvuda oko nas. Sam pojam kulturalnog narcizma postoji već skoro 40 godina, a njegovu bazu možete pročitati u sjajnoj knjizi “Kultura narcizma” kulturalnog povjesničara Christophera Lascha. Tada ga se moglo iščitati u TV serijama i riječima pjesama, danas sve navedeno plus društvene mreže, a specifičan je u sklonosti prema taštini, materijalizmu i traženju slave.

Dok sam čitala po netu o svemu ovome, naišla sam na fenomenalan diplomski rad Eme Brajdić pod temom  “Narcizam u zagrljaju društvenih mreža“. Ema temeljem istraživanja donosi relevantne zaključke, ali i specifičnosti. Primjerice, ekipu koja misli da je najbolja ikada i koju krase znakovi kulturnog narcizma možete prepoznati po idućim svojstvima:

  • Sebe će ocijeniti kao iznadprosječne u pitanjima o sposobnosti vodstva i želje za uspjehom
  • Imaju manje rezultate kod mjerenja empatije
  • Teže životnim ciljevima koji se okreću oko novca, slave i imidža
  • Postavljaju si nerealistične ciljeve
  • Dobivaju veće ocjene kod testova samopouzdanja
  • Imaju tendenciju fokusiranja na samog sebe i praviti samog sebe važnim

I upravo tu u igru upadaju društvene mreže koje su postale kao nekakav sinonim idealnih života. U početku je to zaista bilo tako, ljudi su nevino stavljali svoje objave, interese, hobije, a onda je stiglo oglašavanje i reklamiranje. I ode sve u kurac. Samopromocija je postala osnovno sredstvo zarade, imidž se kreira na onome što klijenti traže, a ne više na pravoj osobnosti i spontanosti, jer lova je lova. Brojke postaju iznimno bitne i na njima se gradi reputacija. Puno pratitelja dovodi do puno suradnji i veće zarade. Osnove influencerskog posla.

Photo by Thought Catalog on Unsplash

I tu stiže nusprodukt, količina pratitelja postaje stvar oko koje se okreće sve, a budi se i narcizam – osjećaj grandioznosti, potreba za obožavanjem i pretjeran osjećaj vlastite važnosti. Povezuje se s pozitivnim viđenjem vlastitih osobina poput inteligencije, fizičke privlačnosti i moći.

Ema u svom diplomskom odlično definira narcise kao osobe koje žude za tuđom pozornošću, a njihove objave su refleksija njihovog mentalnog sklopa. Oni će se prvi pohvaliti svojim aktivnostima kako bi dokazali koliko su posebni, a ako komuniciraju o nekim problemima, prikazuju probleme i sebe u ulozi teških paćenika. Također, jedna super zanimljivost koju ću citirati doslovno iz Eminog diplomskog rada:

Narcisi su skloni stvaranju zaliha prijatelja, poznanika i pratitelja koji bi im mogli popuniti trenutnu prazninu svojim reakcijama, no zalihe poznanika omogućuju im da budu traženi i da pomoću njih privremeno prikriju nedostatak samopouzdanja. Istinsko nezadovoljstvo narcisa njima samima reflektira se na sadržaj njihovih profila na društvenim mrežama. Konstantno traže prihvaćanje drugih zato što nisu sposobni prihvatiti sebe. Na narcisima nije lako prepoznati nesigurnosti zato što se vrlo dobro pretvaraju da ih nemaju, a zapravo su u potpunosti nesigurne osobe. Zbog toga su toliko opsjednuti samima sobom, time kako izgledaju i kako se prikazuju na društvenim mrežama. Takve osobe djeluju kao da su pune samopouzdanja, no u biti je riječ o vrlo krhkim osobama koje izrazito ovise o reakcijama i odgovorima drugih. Imaju snažnu želju za socijalnim kontaktom iako nisu zainteresirani za formiranje jakih interpersonalnih veza jer im drugi ljudi služe kao primarni izvor divljenja i pažnje. Moraju se osloniti na vanjske izvore odobravanja i divljenja kako bi afirmirali pozitivnu sliku o sebi jer nisu u stanju sami regulirati svoje samopoštovanje“.

Photo by Mário Rui André on Unsplash

I upravo u tom grmu leži zec koji mene užasno živcira, a stvarno inače volim zečeve. Taj dio da se sve svodi samo na njih. Danas, u ovo najčudnije vrijeme koje nitko od nas nije očekivao da ćemo doživjeti, narcisi su doslovno podivljali po društvenim mrežama. Ako komentiraš kako je super dodatno slobodno vrijeme iskoristiti za edukaciju, online učenja, vježbanje i isprobavanje novih recepata – netko se nađe prozvan i uvrijeđen jer on ne može i ne želi raditi ništa. Ako kažeš da je super sada vrijeme iskoristiti za ljenčarenje, plakanje i paniku, netko se nađe prozvan i kaže kako je to užas i da si grozna osoba jer je ovo idealna prilika za učenje, edukaciju i jogu u cik zore. Ukratko, svatko se nađe prozvan za bilo što napisano.

Još jedan primjer je kako su društveni narcisi (većinski) zavladali društvenim mrežama, onda znači da ih nitko drugi ne može koristiti osim ako je u svrhu samopromocije i zarade. Jer danas je očigledno nezamislivo da se ljudi zabavljaju pišući blogove, fotkajući za Instagram ili snimajući videe koje stave na YouTube. Jer to automatski znači da želiš dio njihovog kolača, zarađivati i biti, oh ne, tako jako poznat!

Photo by Julia Kuzenkov on Unsplash

Poanta i ideja DRUŠTVENIH mreža je upravo u imenu, društveno. Danas više nego ikada komuniciramo putem svih tih mreža jer nema društvenih kontakata, doslovno su zabranjeni. A društvene mreže su idealan alat i platforma za ispoljavanje kreativnosti. Nepretenciozno, neproračunato i sasvim spontano. I znam da to zvuči nevjerojatno, ali ljudi zaista pišu, slikaju, fotkaju i snimaju iz vlastitog gušta i zabave. Nekome je terapija pisati eseje (dobar dan, hvala tko god je došao do ovdje u tekstu), nekome snimati blesavu mačku, a nekom fotkati ciglu na terasi.

Nekome je smiješno što ljudi stariji od 30 godina snimaju videe za Tik-Tok, nekome je čudno kako se ikome da snimati išta za bilo koga, netko će komentirati kako su self help knjige bullshit, netko će pogledati po stoti put “Gospodara prstenova”, netko će se snimiti za YouTube dok prdi…

Ali ne, sve je to napravljeno s ciljem kako bi se izrugalo XY, kako bi se poklopilo XZ i kako bi se sprdalo XX. A nije, jer se ipak zaista cijeli svijet ne vrti oko vas. Ni mene. Samo uživajte i prestanite misliti da je sve natipkano i rečeno usmjereno na vas. I uživajte u spontanosti i čemu god želite ovih dana, nitko vas ne osuđuje, osim vas samih.

Leave a Reply

Your email address will not be published.