Osobno

Moja povijest ljubavi i mržnje s jednim jedinim kraljem današnjice – internetom

Prema svim pravilima, ja sam pravi milenijalac. Sa svoje 34 godine spadam u onu generaciju koja je omiljene pjesme na radiju strpljivo slušala i onda stisnula REC na kazetofonu i bila full bijesna kad bi voditelj upao s nekom mudrolijom u pola pjesme. Ili kada bi prekinuli pjesmu prije samog završetka s nekom glupom reklamom. Hodala sam uokolo s walkmanom. Onda je došao discman i era CD-a. Sjećam se da sam imala predivan tamnoplavi Sony koji je imao metalik odsjaj. CD-i su se kupovali istančano i probrano jer, buraz, skupo je! MTV, Viva i Viva2 su bili izvor glazbenih noviteta. Sjećam se kad je bio spot Marilyna Mansona dok sam jela ručak prije škole. Mama je samo pogledala ekran, pogledala mene opčinjenu, duboko uzdahnula i otišla nazad na terasu proluftati se.

Glazbeni ukus nikada nisam trebala opravdavati jer sam odrasla uz dva starija brata pa je sirota prošla sve te stadije s njima. A zahvaljujući njima sam imala pristup dial up internetu još dok se spajalo pola sata uz obavezne zvukove koji bi i mrtve dignuli iz groba. Na net si mogao maksimalno sat vremena, komp je bio u posebnoj sobi i paralelno nisi mogao pričati na telefon. Onaj telefon fiksne linije, tada je naš još imao žicu. Kasnije smo postali moderni s bežičnim koji je imao i sekretaricu za snimanje ako nikoga nema doma.


A internet mi je oduvijek bio fascinantan. Kad sam otkrila da tamo mogu pronaći apsolutno sve što me zanima, ljubav je planula iste sekunde. Daj zabrij da možeš u par klikova pročitati sve o Anthonyju Kiedisu (i danas je ljubav najveća), a možeš i saznati koliko duboko morski psi mogu plivati i zašto je radij toliko opasan. Skužili ste, bila sam klinka. S vremenom je internet postao nešto bez čega ne možemo. Svoje prve pisane korake koji nisu bili dnevnik ili školske zadaćnice sam napravila na blog.hr-u. U to divno i nevino doba kada smo svi pisali iz gušta, ljubavi i hobija. Reklame i financijska korist nikome nisu ni padali na pamet. Učlanila sam se na HR Tolkien board i provodila online sate i sate s ljudima iz cijele Hrvatske gdje smo raspravljali o Tolkienu (najmanje), religijama, društvenim odnosima, glazbi i filmovima (najviše). Neki od njih su mi i dan danas nezamjenjivi u životu.

Prošlo je vrijeme, internet smo odjednom imali u svakom trenutku, u ruci doslovno. I onda sam počela raditi. Naravno, na internetskom portalu, a paralelno s radom me fascinirao taj nevjerojatno brz razvoj weba. Društvene mreže više nisu bile platforma za komunikaciju s prijateljima i rodbinom razbacanom po svijetu i za stavljanje glupih selfija u špiglu. Odjednom se zarolala puno veća i ozbiljnija priča i mene je ODUŠEVILA!

S obzirom na to da sam radila na portalu kojem su u fokusu bili moda i ljepota, pratila sam razvijanje nekih ljudi od samih početaka. Jebote, koliko talentiranih ljudi ima, koji su napokon bez veze, poznatih i utjecajnih roditelja ili kumova napokon došli do izražaja. Koliko kreativaca, koliko modnih znalaca, koliko fenomenalnih fotografa i umjetnika. Instagram je tu dominirao, pratila sam tisuće ljudi iz čitavog svijeta i oduševljavala se svakom objavom koja bi mi se pojavila u feedu. Nisam se jedina oduševila, oduševile su se i ogromne firme i agencije diljem svijeta jer su otkrile nišu koja im može omogućiti nevjerojatnu vidljivost, a za puno manje love od plaćanja oglasa na televizijama, radijskim postajama ili u magazinima i novinama.

Photo by Diggity Marketing on Unsplash

I onda je krenulo. Plaćene suradnje su se zarolale, iskovao se izraz influencer i sve je nekako otišlo u poluisključivom marketinškom smjeru. Godine su prošle, posao sam nekoliko puta promijenila, ali uvijek sam ostajala u istoj branši. Ipak, lagano sam počela otpraćivati jedan po jedan profil jer više nije bilo one spontanosti i kreative. Objave su postale nenaglašene plaćene reklame, nerijetko odrađene jako nekreativno i dosadno. Ogromna lova se počela vrtjeti, ekipu je uzelo. Ali. Taj čaroban ali.

Zbog posla sam bila primorana pratiti sve što se događa. Kako je prolazilo vrijeme, tako sam i ja sve više uviđala nezadovoljstvo poslom, ali i činjenicu da je i mene uzelo Instagram ludilo. Objavim fotku, pratim broj lajkova, tko je komentirao, tko je vidio story. Nezadovoljna poslom, promijenila sam radno mjesto, a nezadovoljna svojom psihom – ugasila sam Instagram profil. Kolege su mislili da sam luda jer bacam u vjetar moguću dodatnu zaradu, frendica je rekla da sam luda jer sam imala oko 16 000 pratitelja, a ja sam se preporodila. Poanta je oduvijek bila da mi je Instagram online dnevnik, ne platforma za zaradu. Kao što je bio blog perunyka/gladdenova, kao što mi je Instagram danas i kao što su mi YouTube i Twitter.

Ja i dalje živim u onom dobrom starom dobu u kojem je bitna kreativa i da svatko ima svoj neki ispušni ventil, a ne samo još jedan način zarade. I tu vidim da dolazi do sukoba mišljenja. Jer se stvari postavljaju tako da danas ne možeš imati nikakvu platformu iz gušta, zabave, učenja ili jednostavno pisanja/pričanja/fotkanja gluposti. Ako otvoriš YouTube kanal to je sigurno zato što želiš zarađivati od njega. Ako tagiraš nekoga na fotki jer si koristio taj proizvod (koji si kupio vlastitim novcem), to je sigurno jer želiš da te vide i pošalju besplatno stvari.

Photo by Daniel Herron on Unsplash

Nema spontanosti, nema preporuke osim ako nije plaćena i nema recenzije koja je iskrena. I gledam taj internet kako se razvija i dalje mi je fascinantno. Pojavila su se neka nova lica s interesantnim pristupom i stavovima, ali jednako tako su se pojavila lica koja propagiraju slobode, jednakost i ljubav, ali ih ne primjenjuju baš onako kako vole tvrditi. “Freedom of speech is not freedom of reach,” izjavio je prije godinu dana Sascha Baron Cohen i taj izraz mi se zakukuljio u mozak kao infekcija. Kada se događaju bitne stvari, oni s glasom šute. Kada se događaju stvari koje ne mogu utjecati na njihovu prodaju i brend, onda su glasni. Gadljivo. Ali očito novo normalno.

I da, reach je postao kralj, veći od contenta i očito ćemo tako funkcionirati. Do nekih još novijih novih medija i do nekih drugačijih mentaliteta na internetima. Srećom, moj posao više ne traži od mene da pratim apsolutno sve što je trendi, stoga je i moj Instagram feed postao oaza putovanja, korgija, hrane i mačaka. Neopterećeno pratim, ali i neopterećeno postam stvari od Instagrama, preko Fejsa do YouTubea. I iskreno, namjeravam i dalje srati na svim svojim platformama, baš kao u doba blog.hr-a.

 

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.